Uobičajena nedelja. Liturgija u 8h na minus 8-9; Smenjivali se dobri osećaji, strašni osećaji, religijski zanos, dosada, ali liturgija je liturgija: snažan obred. svratio sam na kafu sam, drugar nije mogao, ali to mi ni malo ne smeta, jer mi se pije kafa, a i tu sam stalna mušterija. Kafa stiže za minut, zovem S. ako može da izadje da se vidimo na kratko. slušam: pita sina dal će oće da ostane sam dok ode do prodavnice. pristaje. Nakon 15-tak minuta nalazimo se. Ljubim je, grlim je. Razmenjujemo nežnosti na brzinu, jer ne sme dete da ostavi duže samo, mali je, 3god + neki mesec. mora da podje, rastajemo se.
To je ta S. o kojoj pišem već dugo, dugo i predugo. Zašto se stvari i zmedju nas tako sporo odigravaju, kreću, dogadjaju? ko će to znati, ali eto dešavaju se. Ono što je bilo nezamislivo pre mesec dana, eto sad se dešava, sporo, ali dešava se. 9 meseci + neki dan ili nedalja sam je obilazio, udvarao; moglo je i dete da se rodi za to vreme i nisam odustao od nje; tolika odbijanja; zadnja su bila tako odvratna i bolna, baš sa namerom da me otera, odbije, da me povredi; izdržao sam i nisam odustao od nje. iako je sad često u mom zagrljaju i dalje se to sve sporo odvija, ali verovatno sa njom moram tako, ili to izmedju nas mora da ide tako, sporo, da lagano sagorimo prepreke, da imamo vremena da sagorimo prepreke i izgradimo čvrst i dubok odnos. Bar ja tako mislim. 300 dana je prošlo od kad sam je video. možda je još 300 ili 600 dana potrebno za ljubav, ali vreme nije bitno; ako je to - to.
mržnja, tako sam naslovio post pa sam se udaljio. Takvu i toliku mržnju nosim u sebi prema jednoj osobi, da je to strašno, da je to užasno, da je to bolesno, obogaljuje me na svim nivoima, od telesnog do duhovnog. Zakopana mržnja koja lagano i odvratno isplivava na površinu. toliko puta sam se već tokom liturgije suočio sa njom. Mržnja kao jedina reakcija na odnos sa tom osobom, kao znak da se nisam snašao sa tom osobom, da nisam dobro podneo odnos te osobe prema sebi. Da nisam mogao i umeo drugačije da se ponašam. Da li je sad drugačije, da li sad mogu drugačije da osećam, da se ponašam, da zauzmem drugačiji stav, da li ima nešto novo i drugačije da bih proživeo tu mržnju, da bih odbacio tu mržnju, da bih se oslobodio te mržnje, jer me ubi mržnja, da li mogu na drugačiji način da doživim tu osobu??! Uuufff.........
mržnja je strašna stvar, jer uništava ne tu neku drugu osobu, nego tog ko je oseća
ne znam koliko ovo logično zvuči, ali nekad želim da mogu da mrzim, bar trenutno donosi neko olakšanje.
pošto ne znam o kome se radi, teško je bilo šta reći
a za S... pa uskratio si nam neke detalje, ali sviđa mi se tvoja upornost i što te odbijanje nije odbilo totalno od te veze, što je dokaz da istrajnost donosi rezultate naravno kad imaš ikakve nade da nešto ona oseća :)