jbo poštu i njene korisnike. danas od cigana i penzionera nisam mogao da uđem, a imao sam da završim neka posla. te dečji, socijalna, penzija...koji mozak osmisli da to isve de preko pošte. Bor je prepun cigana, te s kosova...te ovi proterani iz evrope...pokušavao sam u više navrata i najzad oko pola 12 uspeo da se doredim...krupna, sisata, debela, ali lepuškasta plavuša je već nedelju dana na ovom šalteru. Po prvi put ima potrebu da me nešto pita, komunicira sa mnom....gledam nema prstenje na desnoj ruci. Deo posla sam završio, kad za jednu uplatnicu zape nešto, blokirao program.. ustade plavuša i ode da proveri nešto..jbt kolika je ....kakav bi to sex bio sa njom?!?! samo da je još lavica, pa nek ide život hahah..
Da se vratim sebi. Morao sam ponovo da pročitam post od juče, da vidim dokle sam zagrebao. prekinu me žena sa svojim seksualnim potrebama....tolike godine smo zajedno, a još ne ume da kaže skidaj se i u krevet, već se tu nešto vrpolji....i onda ja treba da pogađam koj je kurac
sve nešto vrdam da nastavim sa seckanjem sebe...a ceo dan sam u tom stanju. Pijem kafu i plačem, idem gradom i plačem, pričam sa ljudima i plačem, kano malo dete izgubljeno i uplašeno, ostavljeno samo bez igde ikoga. Sam u svetu, odbačen i ostavljen od najbližih. Primarni dečji strah, em sam sam, ostavljen, em me neće više niko...ne vidim rešenje, ne vidim ništa, jer sam užasnut, ostao sam bez skloništa, zaštite...lako je sad reći ma jebe mi se dal me neko oće ili neće, niste jedini na svetu..ali da li prestrašeno dete u meni čuje šta ja pričam, da li uvažava, da li se smiruje, ohrabruje..
čuje moj kurac...
eto koliko ima moć um, razum nad emocijama.......prestrašeno dete ne sluša svoj glas, već bi da se sakrije negde, skloni negde, a niko ga neće....ostao sam bez skloništa Majke, ako me majka neće - niko me neće. to je tako užasavajuć stav...kako dete da izađe na kraj sa tim kad nema kritički um?! A otac još zabija nož u ranu umesto da me ohrabri!!! to što cvilim od bola ne dopire do njega!!
I kako ovo užasnuto dete umeni da vratim u život?!? Ne može se čitav život potiskivati, vrdati, racionalizovati iostala sranja. Užasnut sam, prestrašen duboko u sebi i šta sad??!? ono kao može, potisneš bol i nastaviš da funkcionišeš ko mrtvac. dal je to rešenje?!? Neću više da živim u horor filmu, daj bar, nek je komedija, može i ljubavni triler...ma daj šta daš, samo nek je ŽIVOT!!!!
Eto šta je probijalo iz mene dok je S bila sa tim iz beča. Da li sam mogao drugačije da reagujem?! još kaže ostaće kod mene još nedelju dana da se bolje upoznamo.... Da li bi sad posle dva meseca bolai jada bilo nešto drugačije u mojoj reakciji?!? Možda, bar malo pribranija, to sam video kad je D. startovala mog mlađeg kolegu.
Razmišljam kako sam puko ko zvečka, kako sam se osećao nemoćan, besan, koje ludilo, bezvredan, da nisam ni za kriv kurac...koliko nisam mogao da podnesem da je s drugim, da sam ja sad u drugom planu, tj u zadnjem redu, za nju niko i ništa, ne postojim...razum je nestao, sve je nestalo i pojavio se prestrašeni dečko, ostavljen sam na svetu...užas je prevladao sve..
Gde je nestao odnos koji smo imali?! Gde su nestali stotine i stotine sati tel. razgovora, mozak mi se usijao od tih silnih i dugih razgovora...gde su nestali dani i dani maženja, seksa? Gde su nestali planovi koje smo imali? Gde je nestao moj razum, a i njen?! Toliko znam o njoj, a kad mi je bilo najpotrebnije, to je nestalo, ustuknulo pred prestrašenim detetom, povređenim detetom. Znam kako funkcioniše, zanm kako funkcionnišu i njeni bliski i njeni bivši, a izgleda da ne znam kako ja funkcionišem. e pa sad sam saznao na najgori mogući način.
Nisi ćopav, al' šantaš. Ne pomažu tu vijuge.